O investicijskim fondovima se obično razmišlja u kontekstu ulaganja novca za buduću mirovinu ili školovanje svoje djece. Gledanje na ovakvu vrstu ulaganja kao alternativu individualnom mirovinskom fondu posebno je uobičajeno u generaciji koja je trenutno u četrdesetima. Ali kako početi ulagati ovako?
Investicijski fond – što je to?
Investicijski fond je način zajedničkog ulaganja. Drugim riječima, sudionici raspoređuju svoj kapital u određenu imovinu, predviđajući povećanje njezine vrijednosti u budućnosti. Ova vrsta ulaganja vrlo je slična individualnom ulaganju u mnogim aspektima; ovisno o prirodi ulaganja, fondovi mogu biti više ili manje rizični, duži ili kraći.
Zašto onda investitori biraju fondove umjesto da sami umnože svoj kapital? Prije svega, investicijski fond vam daje mogućnost da uložite u imovinu koja je skuplja od onoga što bi si mogao priuštiti jedan poduzetnik. Veliki kapital je uvijek prednost, jer daje više mogućnosti ulaganja. Također, ovaj oblik ulaganja smatra se jednim od najfleksibilnijih; većina fondova se može udružiti u bilo kojem trenutku, a nakon toga se investicijske jedinice mogu i slobodno preprodavati.
Zbog svojih jakih regulatornih značajki, investicijski fondovi također ne bi trebali imati skrivene troškove, a sve informacije o provizijama i naknadama za rukovanje obično se pružaju na transparentan način – čak i za nekoga tko nikada prije nije uložio svoju ušteđevinu.
Koji je kriterij područja ulaganja investicijskih fondova?
Svaki fond ima određeni kriterij područja ulaganja. To znači ni više ni manje od vrste tržišta u koje fond planira ulagati.
Tako postoje fondovi čije je investicijsko područje npr. dionice stranih kompanija. Ostali fondovi mogu se temeljiti na nekretninama ili sirovinama i plemenitim metalima. Postoje fondovi koji su aktivni na alternativnim tržištima.
Kao što možete procijeniti iz gore navedenih primjera, područja ulaganja mogu biti vrlo široka i varirati ovisno o odabranom fondu. Vjerojatno nije potrebno naglašavati da se ulaganje u nekretnine bitno razlikuje od raspoređivanja kapitala na deviznom tržištu. Drugim riječima, skupni pojam “investicijski fond” informira samo o načinu ulaganja (skupnoj raspodjeli kapitala); ne daje nikakve informacije o vrsti ulaganja.
Kako je kriterij područja tako širok, a tu je i pitanje trajanja i cilja fonda, slobodno se može reći da ne postoje dva identična investicijska fonda te da rizik ulaganja značajno varira ovisno o izabranoj strategiji. Postoje stabilni fondovi, koji bi trebali osigurati nečiji kapital; a postoje i agresivni fondovi, koji predstavljaju rizik, ali nude do +35% povrata ulaganja godišnje.
Metode utvrđivanja povrata ulaganja iz fondova
Postoji barem nekoliko metoda koje se koriste za izračun povrata ulaganja iz investicijskih fondova. Međutim, najpopularnija je benchmark metoda. Sastoji se od usporedbe rezultata sa shemom koja je obično definirana u izjavi o politici fonda. Prema ovoj metodi, definirane jedinice participacije mijenjaju svoju vrijednost u vremenu. Takve jedinice investitor može prodati nakon što se njihova vrijednost poveća.
Ostale metode uključuju usporedbu s vanjskom shemom (to može biti npr. određeni indeks) ili primanje dividende s vremena na vrijeme; o ukupnoj dobiti ili dijelu dobiti koju je fond ostvario u određenom razdoblju.
Kako ulagati u investicijske fondove – pravila ulaganja
Kao i u slučaju većine oblika ulaganja, diversificiranje kapitala je dobro pravilo kojeg se treba pridržavati. Podjela kapitala između nekoliko različitih fondova također će smanjiti rizik ulaganja.
Prije ulaganja u fond također treba definirati cilj ulaganja (osiguranje kapitala, umnožavanje kapitala), trajanje ulaganja i, što je najvažnije, prihvatljivu razinu rizika ulaganja. Ako ulažete u fondove na mreži, možda ćete također morati pokriti dodatne troškove povezane s provizijama ili naknadama za rukovanje za agenta (obično banka ili brokerska kuća). Također ih treba uzeti u obzir pri traženju optimalnog investicijskog fonda.
Ideja iza investicijskih fondova
Kao što je već spomenuto, glavna ideja investicijskih fondova je stvaranje zajedničkog kapitala koji se sastoji od depozita mnogih sudionika. Ovakvo rješenje pomaže ulaganju u tržišta koja bi bila nedostupna pojedincu koji nema dovoljno novca na raspolaganju da npr. kupiti nekretninu, veliku količinu sirovina ili dionica određene strane tvrtke. Drugim riječima, investicijski fond nudi više mogućnosti ulaganja. U mnogim slučajevima može također osigurati dio imovine određenog subjekta (npr. poduzeća) kako bi se izbjegao dugoročni gubitak dijela kapitala, npr. zbog inflacije.
Investicijski fondovi dobro su rješenje za one poduzetnike i investitore koji žele okušati sreću na tržištima koja zahtijevaju veliki kapital pri ulasku. Manje rizični fondovi također su transparentniji i manje zahtjevan način ulaganja za osobe koje žele osigurati dio svojih sredstava.
U širem kontekstu, teško je jasno reći jesu li fondovi bolje ili lošije rješenje od pojedinačnih ulaganja. Međutim, manje rizični fondovi definitivno su dobro mjesto za početak za nekoga tko nikad nije imao nikakve veze s ulaganjem.
